Izvor: Radio Tivat
– Autor: Marijana Mišić – Škanata –

„Niko ne guši kulturu, niko ne gasi Purgatorije, niti ugrožava rad Centra za kulturu Tivat, niti je kome ideja da se neki od programa ne održavaju na sceni Atrijuma Buća, niti je to iko ikad rekao“- kazao je predsjednik opštine Željko Komnenović na današnjoj pres konferenciji povodom uklanjanja male scene iz Atrijuma Buća. Na konferenciji se čulo da je čitav kompleks Ljetnikovca Buća zaštićeno kulturno dobro, a ne samo kula, te da je Elaborat o revalorizaciji iz 2013. važeći.

Komnenović je kazao da je način korišćenja Buće nespojiv sa zakonskim odredbama i zaštitom „možda i najvažnijeg kulturnog dobra u posjedu Opštine Tivat“.

„Stručni apsekt čitavog problema je sasvim jasan i nedvosmislen, druga je stvar što neko pokušava populistički da problematizuje određene stvari. Dosta teških riječi je bilo prethodnih dana, takođe bez ikakve potrebe, a sa ciljem da se Muzej i rukovodstvo Opštine prikažu kao neki divljaci koji uništavaju kulturu u gradu. Čak ljudi misle da uklanjamo i veliku scenu Ljetnje pozornice, a sve to zbog natpisa u medijima. Za razliku od nekih drugih, ja imam viziju kako to treba da izgleda, a oni se bore da se zaštiti status QUO koji je bio i koji nije bio dobar. Ovo je priča koja je naslijeđena, kada je CZK imao u sastavu današnju izdvojenu Biblioteku i Muzej. Kako su to koristili vidimo danas, kao depo, garderober, a kulu kao scenografiju. Ja se apsolutno slažem da je jedinstven ambijentalni prostor, kako i neće kad kula iz 14. vijeka obitava tamo kao scenografija. Juče sam vidio da su prikazivali neke klipove gdje se ja pojavljujem kao predsjednik opštine, zašto me nisu prikazali kao predsjednika Matice Boke koji je na istom tom prostoru desetine projekata promovisao. Ja sam se bavio kulturom nekom, čak i ti isti koji pričaju su sa mnom realizovali te iste programe. Mnogo je teških riječi prosuto u etar, mnogo je ovo zaokupiralo medijsku pažnju bez ikakve potrebe, a situacija je sasvim jasna. Moraju se poštovati zakoni i pravila. Korišćenje te scene je sasvim jasno definisano skupštinskom odlukom iz 2019. Kako će se korisiti odlučiće se odlukom onoga ko gazduje, to je Muzej. Pa nije Buća naša kuća, nego je Buća kuća Muzeja i galerije. Potpuno je nenormalno da neko drugi traži taj prostor i gasi muzejsku djelatnost. Pa nije ova vlast odvojila Muzej i galeriju, neka druga je to uradila. Bili su u obavezi da sačine sporazum o načinu korišćenja tog prostora, nikad ga nisu sačinili, ja ili neko drugi. Volio bih da mi pravno odgovore kako jedno pravno lice naplaćuje ulaznice za događaj koji se odvija na prostoru čije je korisnik drugo pravno lice. Sve je kristalno jasno. Druga je stvar što mi ne želimo da ugrozimo Purgatorije, ali naglašavam da je specifična situacija u kojoj se pominje ova tema. Savjet CZK je smijenjen, čeka se da novi Savjet stupi na dužnost, u međuvremenu se dešava ovo što se dešava, mreže gore od ove teme. A zašto? Jer Savjet koji protestuje zbog ugrožavanja Purgatorija, a u prošloj godini nije podio Izvještaj o radu osnivaču i Sekretarijatu za društvene djelatnosti. To treba da odgovore. Nijedan izvještaj nijesmo dobili. Kažu ugrožene Purgatorije, mi to ne znamo jer nijesu napravili Plan i program rada za ovu godinu. Bolje da se bave svojim poslom, ne mogu se neke stvari raditi bez odgovornosti“- kazao je Komnenović.

On je naglasio da će se prostor Atrijuma ljetnjikovca Buća koristiti u skladu sa zakonima koji tretiraju tu oblast i na način što će se tražiti mišljenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture koji treba da da saglasnot na neko idejno rješenja za parterno uređenje kako treba da se uredi.

„To je kulturno dobro. Pa ne možemo kulturno dobro tretirati da bude takvo kad treba da se gradi neka garaža, a može da se stavlja improvizovana scena. Postavljena je bez ikakvih zakonskih osnova, ugrožavala je i ljude. Od kad smo mi došli na vlast, sredstva CZK imaju krivulju rasta, frapantnu. Samo ove godine im je budžet blizu 850 hiljada, enermno smo uvećali taj iznos. Nekad su tu ustanovu sačinjavale današnje tri, a CZK su sredstva i dalje ostala enormna. Nisu zadovoljni ni sponzori prošlogodišnjih Purgatorija, nisam ni ja. Moramo izvršiti diverzifikaciju kulturnih projekata, ne zbog razvoja nego i zbog činjenice što Opština Tivat, zajedno sa Budvom, konkuriše u projektu Evropska prijestonica kulture za 2028. godinu. Mislite da će neko iz EU dati zeleno svijetlo za takvu kandidaturu kad vidi određene stvari u okviru kulturnih dobara, pa sigurno da neće. Na idejama koje su nam predočene, mi već nekoliko mjeseci radimo. MiG treba da bude krovna institucija muzejske djelatnosti u gradu. U pregovorima smo sa Porto Montenegrom da u sastavu MiG djeluje današnja Zbirka pomorskog nasljeđa, a da Veliki gradski park bude vraćen svojim korijenima, da bude Mornarički park sa određenim muzejskim postavkama u njemu koja svjedoči o burnom vremenu i bogatoj istorijskoj prošlosti ovog grada. Je li to gašenje kulture? Ne može se polagati pravo na tuđi prostor bez dogovora. Jedini put je zakonski i on će biti sproveden, mišljenje Zavoda i ostalih relevantnih institucija, a nakon svega toga i sporazum o korišćenju. Pozabavićemo se, a već su urađeni određeni nacrti, strategijom razvoja kulture u narednom periodu, pa će i najveći kritičari i „instatnt“ revolucionari dati svoj doprinos konačno za nešto. Povratka na staro nema i neće ga biti. Glavna scena CZK neće biti Atrijum ljetnjikovca Buća, ne može biti. Centar ima tri prostora u koji je Opština uložila velike pare pa ih molim nek ih koriste. Ljetnja pozornica u Lastvi se radi, naći će se prostor i za privremenu malu scenu, koristiće se i Atrijum, a sa strateškim sponzorima smo dogovorili da se dio programa organizuje u Portu i Luštici. Pa nije to posao Opštine, nego Centra za kulturu. Ali opet smo krivi za gašenje kulture. Što se mene tiče, kulturni monopolisti neće postojati. Odluke će se donisiti ovdje u Tivtu zajedno, a ne u Beogradu i drugim gradovima, bez obzira na to koliko cijenim njihovo djelovanje u programu Purgatorija“- kazao je Komnenović.

Direktorica Muzeja i galerije, Danijela Đukić, kazala je da je ta ustanova ispoštovala sve.

„Što se nas tiče mi smo sve ispoštovali, a direktorica Centra za kulturu je bila na sastanku 8. novembra obaviještena o našoj namjeri, do našeg zvaničnog dopisa da imaju rok 7 dana da uklone scenu. Do tada sam stekla utisak da je sve u redu. Kontrukcija nema konzervatorske uslove, a niti bi ih dobila. Mi smo imali ogroman pritisak, na ustanovu, na zaposlene, a moram im se zahvaliti što su mi ukazali na sve nepravilnosti. Iznenađena sam što je Muzej prazan, a znam svaki dio Tivta, ali nismo sjedali skrštenih ruku“- kazala je Đukić i nabrojala brojnu podršku koja je stizala sa nacionalnih, regionalnih i evropskih instanci.

„Mi smo dobro uradili, prepoznali smo nepravilnosti, zaštili kulturno dobro. Imamo ponude za otkup, koje su na čekanju, pored ove saradnje sa Portom i Zbirkom pomorksog nasljeđa koja je pokrenuta, ali svih zadnjih dana ne mogu sagledati te ponude zbog nesigurnosti šta će dalje biti. Mi imamo materijala da formiramo stalnu postavku, što smo se usvajanjem pravilnika krajem novembra obavezali da imamo rok od godinu dana da to uradimo. Slike govore više od riječi. Tada, 8. novembra, kada je na prijedlog da se scena ukloni, direktorica CZK Dijana Sindik je kazala da lokacija mora biti negdje u centru, nije negodovala. Ove slike su pošle u međunarodnu instancu, ali očekujemo i najvišu instancu koja ima dnevno veliki broj ovakvih slučajeva nebrige kulturnih dobara“-kazala je Đukić i naglasila da je Elaborat iz 2013. godine je validan.

„On je u nekim drugim segmentima nedovršen, ali sigurno ne u onim djelovima koji objašnjavaju šta je devalvacija, devastacija i gdje su sve problemi“- kazala je Đukić i pokazujući fotografije “šta je CZK dao Muzeju”.

„Ako su je koristili trebali su voditi računa o tome. Kapela Svetog Mihovila nije pušionica niti svlačionica, niti će da bude, nemamo tu djelatnost u Statutu, nismo „Beauty hair salon“. Zaposleni su napuštali kancelariju da bi se otvorio „Beauty hair salon“, a mi sjutra treba da odgovaramo za dokumentaciju, a back stage u depou ne može da bude jer su tu predmeti gostujućih izložbi. Ko će da odgovara za predmete gostujućih izložbi? Mi. Nećemo, ne možemo, ne smijemo. Ovdje je etički kodeks IKOM-a, sve tu jasno piše. Muzejske zbirke su desetkovane, korištene su za predstave i taj opis dugogodišnje nebrige dala mi je prostora da kažem da nema daljeg razgovora. Srednjovjekovna kula nije stovarište, ona mora biti u funkciji muzeja i izložbenog prostora. Mi smo lokalnoj zajednici odgovorni za predmete koje su ostavlili u muzeju, ako im prikazujemo nebrigu, a oni sami isto vide to, mi smo izgubili povjerenje. Ciljna grupa su nam djeca, oni treba da rastu uz muzej i zbirke, a to nije prošlost, to je živo nasljeđe koje govori o prošlosti i sadašnjosti, a zarad budućnosti“- kazala je Đukić i izrazila zahvalnost prethodnoj direktorici, Jeleni Bošković, koja je Savjetu i zaposlenima iznijela nepravilnosti.

Radovi na demontaži montažno-demontažne konstrukcije male scene u okviru kulturnog dobra Letnjikovca Buća su u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara i Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata, kao i o ostalim podzakonskim aktima, pravilnicima i pravilima struke, istakla je Gordana Ražnatović, diplomirana inženjerka arhitekture-konzervatorka. Ona je precizirala Elaboratom predložene i obavezne mjere zaštite, i načina čuvanja i korišćenja dobra:

,,Prije svega, važno je napomenuti da u radovi na demontaži montažno-demontažne konstrukcije male scene u okviru kulturnog dobra Letnjikovca Buća – Luković su u skladu sa važećom zakonskom regulativom i to:

• ZAKONA O ZAŠTITI KULTURNIH DOBARA („Službeni list CG“, br. 049/10 od 13. avgusta 2010. godine, 040/11 od 08. avgusta 2011. godine, 044/17 od 06.07.2017., 018/19 od 22.03.2019
• ZAKON O PLANIRANJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA (“Službeni list Crne Gore”, br. 064/17 od 06.10.2017, 040/11 od 08.08.2011, 044/18 od 06.07.2018, 063/19 od 28.09.2018, 011/19 OD 19.02.2019, 082/20 OD 06.08.2020)
• Ostalim podzakonskim aktima, pravilnicima i pravilima struke za ovakvu vrstu objekata

U novonastaloj situaciji do nesporazuma dolazi zbog izostavljanja činjenica koje su ključne za razumevanje sprovedenog postupka demontaže male scene u okviru atrijuma kulturnog dobra Letnjikovca Buća- Luković u Tivtu. Nedovoljna informisanost javnosti o značaju predmetnog kulturnog dobra, neprimereno određivanje prioriteta pri korišćenju kulturnog dobra, kao i nedostatak komunikacije i netransparentno donošenje odluka institucija uticali su da ova situacija bude interpretirana na više načina i izazove burnu reakciju.

Naime, konstrukciji male scene stare cca 20 g. podređeno je kulturno dobro Buća-Luković koje datira od prije 1548.g., dakle 475 g. trajanja koje se ne sme zanemariti. O važnosti i vrijednosti ovog kulturnog dobra je i izlišno govoriti jer je jedinstven prizor graditeljskog stvaralaštva srednjeg vijeka ne samo u Crnoj Gori već na cijeloj jadranskoj obali. Nekoliko sličnih letnjikovaca nailazimo na ostrvima Hrvatske.

Mala scena sa svojim kulturnim dešavanjima takođe je našla mesto u srcu ne samo građana Tivta, već mnogo šire i van granica Crne Gore, kako posetilaca tako i učesnika u brojnim manifestacijama.

U Elaboratu o revalorizaciji nepokretnog kulturnog dobra iz 2013.g., konstrukcija male scene je od tima stručanjka prepoznata kao devastacija, gdje se navodi sledeće: …Dvorište kompleksa je devastirano metalnim konstrukcijama za reflektore, plastičnim sedištima i drvenim scenskim podijumom, za potrebe pozorišne produkcije.

Predložene mjere zaštite, namjena i način čuvanja, održavanja i korišćenja dobra u okviru istog dokumenta su:

–   Iznaći mogućnost održavanja predstava male scene na nekoj drugoj atraktivnoj lokaciji;                       

–   Osloboditi dvorišni prostor metalnih i drvenih konstrukcija za potrebe pozorišne produkcije

–   Uraditi projekat uređenja dvorišnog prostora, sa namjenom izlaganja skulptura na otvorenom, lapidarijum i sI.

–   Polomljene stubove pergole konzervatorski tretirati i formirati kolonadu u uređenom dvorištu.

Ideja o lapidarijumu u atrijumu kompleksa prisutna je od 1980.g. i bila je deo obimnog projekta rekonstrukcije kompleksa nakon zemljotresa 1979.g. na kome su radili stručnjaci sa čijim stavom se složio i stručni tim pri izradi Elaborata o reavolarizaciji 2013. g. Nikada nije ralizovana ideja o lapidarijumu predviđena ovim projektom, a možemo se složiti da je starija i legitimnija od konstukcije male scene.

Konstrukcija scene je urađena bez prethodno pribavljenih konzervatorskih uslova, bez konzervatorskog projekta i njegove saglasnosti od nadležne institucije, što je nedopustivo za bilo koje kulturno dobro. Ovakva scena ne zadovoljava osnovne potrebe ni glumaca a ni gledaoca jer nema osnovne uslove za funkcionisanje koje ovakav tip prostora zahtijeva prema propisima, odnosno pomoćne prostorije, garderobu, šminkernicu, kafe kuhinju toalete i sl. Takođe nisu obezbeđeni bezbjedonosni uslovi o protivpožarnoj zaštiti, evakuaciji u slučaju opasnosti, uzemljenje metalne konstrukcije kao ni statički proračun i projekat elektroinstalacija, tj. sve ono što je projektom trebalo biti definisano.

Zaključak je da je scena nelegalan objekat koji se ne može legalizovati iz gore pomenutih razloga a dodatno Zakon o zaštiti kulturnih dobara ne prepoznaje legalizaciju u okviru kulturnog dobra.

Nakon 20 godina neodržavanja metalna konstrukcija je dotrajala. Tanki kutijasti profili su oštećeni dom zubom vremena sa djelimičnim varovima i nekonstruktivnim vezama su potpuno propali te postali opasni za vršenje funkcije gledališta.

Nije nemoguće da u kulturnom dobru formiramo scenu ali pod uslovima koje propisuje zakon i pravila Pauza Unibr struke. Sve planirane mjere na kulturnom dobru se sprovode u svemu prema uslovima koje izdaje Uprava za zaštitu kulturnih dobara kroz rješenje o konzervatorskim uslovima, uraden konzervatorski projekat, dobijenu saglasnost na projekat od iste institucije i izveden u svemu prema projektu a što potvrduje Nadzorni organ. Jedino ovakav način je zakonski ispravan. Sve ostalo je nedopustivo i nije u skladu sa zakonom, kao i u ovom slučaju a na žalost svih korisnika.

Primer dobre prakse je letnja scena u Starom gradu Baru koja je urađena u svemu po zakonu, konzervatorskim uslovima i pravilima struke.

Aktuelna tema na koju se upućuje kroz naučno istraživačke radove iz oblasti zaštite i očuvanja kulturnog nasljeđa jeste iskorišćavanje kulturnih dobara u svrhu turizma i promocije bez ikakvog ulaganja u njegovu zaštitu i očuvanje što se mora zaustaviti. Očuvano i kvalitetno prezentovano  naslijeđe predstavlja snažna okvir za dalji razvoj i njegovu revitalizaciju.

Očuvanje kulturnog naslijeđa ne podrazumijeva njegovo skrivanje od javnosti, naprotiv, neophodno je aktivno uključivanje kulturnog nasljeđa u savremene aktivnosti grada jer omogućava njegov održivi razvoj i njegovu adekvatnu zaštitu i očuvanje. Dokle god se kulturno dobro adekvatno ne koristi ono propada.

Kako do promene?

•  Informisanje javnosti o značaju kulturnih dobara, postavljanje prioriteta u donošenju odluka za njegovo korišćenje.
• Upoznavanje i poštovanje zakonske regulative za ovu oblast.
• Izmjena nivoa svesti sa Ja na Mi.
• Osnažena komunikacija i transparentnost između institucija i donošenje odluka uz dogovor i poštovanje druge strane
• Bez podela – zajednički cilj je dobrobit na svim nivoima.

Nadamo se da će kulturno dobro Letnjikovac Buća – Luković doživeti svoje buđenje i biti prezentovano kako dolikuje na opšti ponos i zadovoljstvo“,  zaključila je konzervatorka Gordana Ražnatović, dipl.arh.

Arhitekta konzervator  Srđan Marlović, jedan od aktera konzervatorskih radova na Kuli Buća je istakao:“Pomenuto je da je nešto što je prvi korak prilikom intervencije na kulturnom dobru pregledanje elaborata o revalorizaciji kulturnih dobara. Elaborat pred nama se sastoji iz nekoliko poglavlja. Posebno nas interesuju poglavlje, koje se odnosi na konzervatorske mjere. Ti nisu nekakve preporuke, to nisu nekakvi savjeti, već su to jasno definisane mjere, a mjera je po Zakonu o zaštiti kulturnih dobara obevzujuće kategorije. Jedna od prvih stavki je uklanjanje male scene. Videli ste fotografije i stanje u kome se nalazi, neću o tome, nego o onome što je tih pet kolega, koji su radili elaborat, dakle, niko od nas nije bio uključen, ali su u pitanju univerzalni zaključci, koje bi bilo ko od arhitekata konzervatora, restauratora, antropologa izneo, jer se tiču univerzalnih vrednosti. Jedna od veoma značajnih kategorija u zaštiti kulturnih dobara je vizuelno zagađenje. Zakon i doktrina arhitektonske i urbanističke konzervacije to jasno definiše. Upotreba svih elemenata u prostoru, artefakta,  složenih struktura koje remete čitljivost integriteta kulturnog dobra smatraju se vizuelnim zagađenjem. To može biti i neadekvatno posađeno zelenilo, koje blokira pogled na kulturno dobro.

Samim činom blokiranja pogleda na kulturno dobro, vi blokirate čitljivost njegovog integriteta. Vaša svijest neće detektovati elementarnu kulturnu vrednost dobra.

Dakle, veoma je važno kako prezentujete kulturno dobro. Morate ga pripremiti da osoba koja ima istančan ukus za percepciju ambijentalnih vrijednosti njega vidi, a i onome koji ga nema. Veoma je važno kako prezentujemo bilo koji oblik kulturne baštine. Nažalost, u Crnoj Gori se ne vodi dovoljno računa o vizuelnom zagađenju. S te tačke gledišta, mala scena je postavljena ne samo bez dozvole, nego na način koji je poremetio strukturu prostornih odnosa unutar kompleksa i onemogućio sagledavanje i kule i crkvice i centralnog opjekta i predstavio je vizuelno zagađenje. Sam čin da se treba scena demontirati nije automatski izbacio sve mogućnosti da se bilko kakav omlik kulturnog dešavanja desi u tom uslovno rečeno javnom prostoru, već je dao do znanja onome koji upravlja tim dobrom da način na koji je scena postavljena nije adekvatna, jer remeti percepciju kulturnog dobra. Sama činjenica da je scena definisana kao montažno-demontažna struktura govori o njenoj prirodi, o tome da se ona montira i demontira. To sve govori mo njenom privremenom karakteru, a vi onda morate da je u jednom momentu demontirate. da je ova scena postavljena samo u trenutku kad je potrebno, mi bismo došli do toga da se angažovanjem određenih radnika demontira. ako je jednom godišnje montirate i demontirate onda ne devastirate kulturno dobro, jer je tu samo jedan kratak period, a činom demontaćže biste shvatili da se elementi scene i gledališta vremenom habaju, pa biste morali da ih održavate i samim tim bi ta scena posle 20 godina izgledala novo i privremeno. Ali, takva struktura je postavljena ovde da se ne pomjera i onda je vremenom morala da se uradi demontaža. Onda smo dobili situaciju da je ta scena ojačavana, dodavani su elementi pomoćnih struktura, koji su ankerisali strukturu i tako vršili trajnu devastaciju kulturnog dobra. Od jedne privremene strukture je napravljena jedna koja je pretendovala da ima trajni karakter. Od gosta u prostoru ona je postala privremeni stanovnik koji ne plaća rentu i odomaćila se i ugrozila osnovno svojstvo kulturnog dobra. To je pod jedan čitljivost istorijskog kontinuiteta i trajanja te kule kao najznačajnije strukture, a onda i ostalih objekata. Pažnju je izazvala navika, a navika je jako opasna stvar. Stanovnici su se navikli na postojanje te scene. Neko je predložio da se ona uvrsti u nematerijalno kulturno blago, a vi ne možete za kulturno dobro proglasiti nešto što postoji 20 godina. Mi tu mešamo kategorije, a što je najopasnije pored same navike, je i populizam. Pojmovi su jasni, moramo ih tretirati kako sama struka nalaže, a ne populistički. U jednoj zdravoj sredini, koja baštini kulturne vrednosti, gdje je Uneskovo kulturno zaštićeno područje, moramo se ponašati izuzetno odgovorno. da bi ste smestili auditorijuim u kulturno dobro, morate sagledati prostorne kapacitete. Prostorni kapaciteti kompleksa Buća su nam trenutno nepoznati, zato što su zaposednuti  strukturama, kojima u ovakvom stanju nije mesto. Da bismo ga sagledali, mi to mesto moramo očistiti. Nukleus savremenog Tivta je kompleks Buća, samim tim čitav prostor ima potencijalno arheološko nalazište. Nismo mogli sagledati sve mogučnosti tog prostora. Kad ga budemo očistili, sagledaćemo sve njegove potencijale i da li postoji mogučnost da se tu odigravaju sadržaji, koji sobom vuku i neku kamernu predstavu. Vrlo je moguće da će za sve to biti prostora, ali ne na onaj način na koji smo navikli do sada. „