Pjesnici o ženama

Pjesnici o ženama

Piše: Tamara Gavrić –

Kako bi obilježili 8. mart na naljepši mogući način odlučila sam da pišem o pjesnicima koji su upravo svoj književni opus obilježili pjesmama sa motivom žene. Kako svako na svijetu ima različit pogled na bilo koju temu, jasno Vam je da i pjesnici koji su svoje pjesme posvetili ženama, upravo na ženu gledali različitim očima. Kod nekih je žena prikazana kao božansko biće, savršeno biće koje kao takvo jedino može postojati samo u književnosti, neki su govorili o ljepoti ženskoj kao nenadmašivoj, o platonskoj ljubavi ili onoj doživljenoj, o ženi kao stubu porodice pa i o ženi koja živi u čovjeku i kada više nije među živima. Da se ne bih previse širila u ovom tekstu bavila bih se pjesnicima kao što su Jovan Dučić, Milan Rakić, Jovan Jovanović Zmaj i njihovim načinom prikaza žene kroz pjesme.

Jovan Dučić

Što se tiče stvaralaštva ovog pjesnika, njegovu poeziju karakterišu motivi ljubavi i prirode. Sad se vjerovatno pitate zašto uopšte i pominjem motiv prirode kada je ovaj tekst posvećen ženama?

Jovan Dučić

Jovan Dučić kada pjeva o ženi i ljubavi prema njoj, on te motive provlači kroz prirodu,drugim riječima oba motiva su doživljena u prirodi. To predstavlja splet jedinstva ljubavi i prirode.

Kakva je ustvari žena u pjesamama Jovana Dučića?

Ona je opšta i svevremena, mnogo je bliža božanstvu nego stvarnosti. Žena predstavlja plod iluzije i ona je ustvari sinonim za sreću i ljubav. Žena, kako Vam je i poznato u književnosti je bila dugo na margini, kod Dučića postaje epicenter svega, postaje izvor snova, ali nedostižna, nema i daleka. Ona je stapa sa prirodom, i kako i priroda tako i ona ostaje neotkrivena u potpunosti, niko je ne uspijeva odgonetnuti. Jovan Dučić je želio da dokaže da je žena najljepša kada je nedostižna i daleka i da je nit koja ustvari prekida svu tu magiju trenutak kada ona postaje dostižna.
U odnosu prema ženi, Jovan Dučić je sanjar, romantik i idealista. I pored toga što je njegova poezija puna iskrenih osjećanja, slikovitosti i ikoničnih znakova, on je nekad žrtvovao jasnost i iskrenost usavršavajući svoju formu pisanja. Stil pisanja i predstavlja njega na poseban način, a on kao takav je uspio da prikaže da idealna žena postoji, na ovom ili onom svijetu. Najpoznatija pjesma ovog pjesnika, čiji je centralni motiv žena jeste ,,Pesma ženi” koju prenosim u cjelosti:

Pesma ženi

Ti si moj trenutak, i moj sen, i sjajna
moja reč u šumu; moj korak i bludnja;
samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost, neka
tvoja sen i eho budu sve što seća.

Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.

Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.A ti ne postojiš, nit si postojala.
Rođena u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo – stvorili smo sami.

Jovan Dučić

Milan Rakić

Milan Rakić

Što se tiče stvaralaštva pjesnika Milana Rakića i motiva žene, na samom početku bih istakla da se u potpunosti razlikuje od stavralaštva Jovana Dučića i njegove slike žene. Rakić je u svojoj ljubavnoj poeziji prikazuje čulnu ljubav, čulne elemente ističe u prvi plan.

Šta su glavne karakteristike njegove ljubavne poezije?

To su prisutnost i strasnost. Prisutnost se ogleda u prisustvu dominanstne muške figure, dok strasnost prikazuje strastan odnos između muškarca i žene. Milan Rakić ne uzdiže ljubav,već joj daje nagon i strast, a žena predstavlja dio prirode koji izaziva upravo to. Rakić je uspio da kroz motiv žene prikaže sreću, bol, patnju, ljubav, erotski nagon, iskrenost ali i da otkrije dvostrukost lica ljubavi. Njegove pjesme zato i jesu misaone, a iz njih i danas izviru snažna osjećanja i imaginacije.

Očajna pesma

Upij se u mene zagrljajem jednim,
ko groznica tajna sstruji mojom krvi,
krepko stegni moje telo, nek se smrvi,
i daj mi poljupce za kojima žednim.

Kao Hermes stari i s njim Afrodita,
stopi se u meni strašću tvojom celom,
da sav iznemognem pod vitkim ti telom,
i da duša moja najzad bude sita…

– Kad pomislim, draga, da će doći vreme
kad za mene neće postojati žena,
kad će čula moja redom da zaneme,
i strasti da prođu kao dim i pena,

a da će, još uvek, pokraj mene svuda
biti mesečine pod kojom se žudi,
i mladih srdaca što stvaraju čuda,
i žena što vole, i voljenih ljudi,

vrisnuo bih, draga, riknuo bih tada
kao bik pogođen zrnom posred čela
što u naporima uzaludnim pada
dok iz njega bije krv crna i vrela…

Upij se u mene zagrljajem jednim,
ko groznica tajna struji mojom krvi,
krepko stegni moje telo, nek se smrvi,
i daj mi poljupce za kojima žednim…

Milan Rakić

Jovan Jovanović Zmaj

Jovan Jovanović Zmaj

Svi znamo za pisca Jovana Jovanovića Zmaja zar ne? I prva asocijacija na njegovo ime su pjesme koje je posvetio djeci. Ali pošto se ova kolumna bavi ženama, ja sam izabrala upravo njega, da bih Vam govorila o pjesmama koje je napisao i vezao za svoju ženu i porodicu. Kao što sam već pomenula, Zmaj nije bio samo dječiji pisac. Njegove napoznatije zbirke pjesama su ,,Đulići” i ,,Đulići uveoci”. Drugom zbirkom ćemo se baviti nekim drugim povodom, ali prva zbirka je primarna za tematiku o kojoj upravo pišem. Zbirku ,,Đulići”, Zmaj je posvetio porodici i svojoj ženi. Govorio je koliko on ustvari uživa u ljubavi koja mu je pružena i koju on pruža. Njemu je sinonim za ženu ljubav, ljubav prema suprugu, prema porodici, pa i prema domovini. Njegova žena je ustvari predstavljala sinonim za sve ono što je njega činilo srećnim. On se u pjesmama obraća svojoj ženi tražeći odgovore na razna pitanja, ali te pjesme u čitaocu ne mogu izazvati ravnodušnost već samo osjećaj sreće i ljubavi koju je on i želio da izazove.

Ljubičica

Jesi l’ me željna, draga?
Al’ vidim ti po licu,
gle donô sam ti prvu
prolećnu ljubičicu.

Nežna je, skromna, mala,
duša joj miris leva,
a miris radost budi,
a radost pesmu peva.

Primi i pesmu ovu,
prikloni k njima lice, —
ta pesma ova mala
sestra je ljubičice.

Jovan Jovanović Zmaj

Mislim da sam uspjela da Vas uvjerim da svako na ženu gleda na poseban način, i da je svako od ovih pjesnika uspio da je prikaže baš onako kako je on zamišlja. Zanima me, koji se pristup Vama najviše dopada i da li je jedan od ovih pisaca upravo onaj čijim se pjesmama iznova vraćate?

SREĆAN 8. MART SVIM ŽENAMA!

Message
x