Reditelja Jagoš Marković uputio je pismo podrške Centru za kulturu Tivat – povodom slučaja uklanjanja Male scene Atrijum Buća.

Čitam i ne vjerujem da neko sklanja pozorište i predstave i glumce iz prostora koji je muzej, navodi Markovič na početku pisma koje prenosimo u cjelosti:

“To je srećna nadgradnja i srećna kohabitacija dvije kulturne institucije koje su tu zbog građana, zbog publike, koje doprinose našem kulturnom i duhovnom identitetu.

Nepojamno mi je da na početku 21. vijeka Tivat gubi svoju scenu, koja je već ostavila traga i postala dio naše tradicije odlično se nadovezujući na prošlost i kulturno nasljeđe koje Tivat već ima i koju upoznajemo baš odlazeći u divnu Buću.

To je jedna od najboljih scena na otvorenom na prostoru cijele bivše Jugosalvije.

I nije slučajno da se nalazi baš u Boki. Boka to zaslužuje i Boka može ovo da riješi bolje.

Vjerujem u dobar ishod ovog nemilog spora, ali uplašen od ideja koje evo čujemo i asocijacija na iskustva koje imamo svi sa urušavanjem mnogo toga što je ljepota i tradicija.

‘Mali je lonac u kom se kuvamo’ rekla je Mira Stupicam meni davno. Valjda ćemo naći mjesta svi, da se ne seli pozorište na neku pjacu kako čujem, ukoliko je i to istina.

I valjda ćemo naći pameti da ne upadnemo u zamku koju nosi svaki uspjeh, a to je: da ga ne sačuvamo.

A Tivat i njegov Centar za kulturu su zaista napravili uspjeh i zadužili nas dobro sa puno Ljepote. Lj veliko.

(U vremenu kad nas guši beton i šund i neukus sa svake strane-ono malo tradicije koju smo i mi stvorili-moramo čuvati brižljivo. Pozorište je čudno i preosjetljivo, dugo se gradi u svijesti ljudi, a preko noći se može porušiti kao da ga nije ni bilo. Nikne ono opet na nekom drugom mjestu. Za biće pozorišta ja ne brinem ali brinem za našu kulturu, našu tradiciju, naš kontinitet. )

(Da nešto ostane i traje i posle nas kao navika, kao kulturna potreba, kao hram bezbijedan od nedaća svijeta nepreseljen iz Buće tamo negdje pored magistrale i njenih zvukova pored kojih nema i ne može biti pozorišta.)

Suština ambijentalnog teatra je prostor. Betonske savremene pozornice su za nešto drugo, nešto što nije umjetnost.

I molim i apelujem, srdačno vas sve pozdravljajući”, navodi Marković u svom saopštenju.