#Muzički april

– Piše: Anđela Jokić –

Sposobnost uličnih svirača, uglavnom se bazira na tome da oni posjeduju minimum muzičkog znanja i veliki talenat za muziku. Većinom su zapaženi po svom specifičnom stilu, kako oblačenja, tako i načinu sviranja i izvođenja pjesama. Ljepota uličnog sviranja, ogleda se u tome, što ono uljepšava zvuk gradske gužve. Nerijetko, ulični svirači imaju i tu sposobnost da budu kvalitetni zabavljači, pa se zbog njihovog sviranja prave zabave, tj. dnevne žurke. Glavni alat za njihov posao je dobar instrument i poželjno lijepo vrijeme.

Prvi ulični svirači, bili su trubaduri.

Ko su bili trubaduri?

To su bili ljudi, kompozitori i pjesnici, koji su izvodili provansilsku poeziju u toku srednjeg vijeka. Njihova tradicija je počela u jedanaestom vijeku. Poslije trubadura, nastali su još neki Evropski izvođači: Minezengeri u Njemačkoj, Truveri u Sjevernoj Francuskoj, Minstreli u Engleskoj, Trovadorismi u Graciji i Portugalu. Dante Aligijeri je u svom književnom djelu „De Vulgari Eloquentia“ naveo definiciju trubadurske poezije „fictio rethorica musicaque poita“ – govorna, pjesnička i muzička fikcija. Mnogi poznati kvalitetni svirači su svoje karijere počeli graditi uličnim sviranjem. Jedan od najpoznatijih festivala uličnih svirača, na našim prostorima, pod nazivom „Gradić fest“, od 2001. godine, održava se u Srbiji, u Novom Sadu. On je 2016. godine, iz centra grada izmješten u Podgrađe Petrovaradinske tvrđave. Osim uličnih svirača, na ovom festivalu učestvuju i mnogi drugi umjetnici.Godine 2007, u kategoriji „kulturno-turistička manifestacija u funkciji turizma“, ovom festivalu, turistička organizacija Srbije, dodijelila je nagradu „Turistički cvet“. U Crnoj Gori je održan veliki broj festivala uličnih svirača, pogotovo na području grada Nikšića. Jednom prilikom, konkretno 31.08.2019. godine, uprkos kiši, uspiješno je završen jedan od najpoznatijih, četvrti po redu, festival uličnih svirača, u Nikšiću. Taj festival je tada okupio umjetnike iz svih krajeva svijeta.

Jedan dio sudbine uličnih svirača, opisan je i u jednoj od pjesama, pod nazivom „A šta da radim“, jugoslovenskog izvođača Branimira Džonija Štulića, stihovima:

„I tako, redom, dan za danom,
na javnim mjestima s gitarom,
naravno da uvijek netko dođe
da me čuje, makar i kradom.“

Džoni Štulić

Zvuk uličnog sviranja svakom prolazniku izmami divni osmijeh na licu.