– Piše: Tamara Gavrić –

Kako Vi opisujete pravu ljubav?

Da li Vam je poznato na koji način je u književnosti prikazana ljubav? Da li ljudi koji stvaraju književne tekstove imaju drugačiji pogled na svijet u kojem živimo i samu ljubav koju svako od nas doživi?

Kao što većina Vas to zna, u književnosti je rijetko kad ljubav koja se doživi na ovom svijetu prikazana kroz motive koji su sinonimi za sreću, radost, čulnost itd. Pa kako je uopšte prikazana? Pisci ljubav najčešće prikazuju kroz motive koji opisuju tugu, čežnju, neostvarenost, čekanje, ipak čak i većina njih ističe da jedino na “onom” svijetu ljubav može biti sinonim za savršenstvo.

U ovom tekstu bih upravo pisala o tome, o ljubavi koje se prožimaju kroz književne tekstove, ljubavi između likova koje se na osnovu književnog teksta prikazuju na daskama što život znače, u pozorištu.

Da se ne bih širila, konkretno bih pomenula ljubav između Odiseja i Penelope, Romea i Julije, Laze Kostića i Lenke Dunđerski. Svaka od ovih ljubavi je posebna na svoj način i svaka oslikava različit odnos između muškarca i žene.

Odisej i Penelope

Koje je značenje imena Penelope?

Ime Penelope predstavlja sinonim za vjernost, pa kako savremeni pisci ističu i čitav Homerov ep Odiseja predstavlja simbol za Penelopinu vjernost, koja je dvadeset godina čekala povratak svoje voljene osobe, Odiseja. Ona odbija prosce, govorivši mu da će se opet udati tek kada završi sa šivenjem mrtvačkog pokrivača, dok svjesno sve ono što sašije odšije da ne bi uspjela da ga završi. Na samom kraju epa Odisej se vraća, ona ga ne prepoznaje odmah, i kada joj saopštavaju da je to zaista on, ona ga podvrgava testu i postavlja mu pitanje na koje odgovor znaju samo ona i pravi Odisej. On joj odgovorom dokazuje da je to zaista on, pa mu se Penelope baca u zagrljaj.

Nemoj se srditi na me, Odiseju, koji si bio mudriji od svih ljudi, al’ bogovi b’jedu nam daše. Zavideć nama oni ne pustiše mladosti da se Namladujemo skupa, da starosti dođemo na prag. A ti se nemoj ljutit na mene, zamjerit nemoj, što te, kako te vidjeh, ovako grlila nisam…

Ovaj ep nam ustvari govori da pravu ljubav vrijedi čekati, ali se postavlja pitanje koliko je uopšte današnja savremena žena spremna da čeka?

Romeo i Julija

Ljubav između Romea i Julije se u potpunosti razlikuje od ljubavi koju sam prethodno opisala. Tragedija Romeo i Julija opisuje dvoje mladih ljudi, kojima je ljubav nemoguća zbog međusobne mržnje njihovih porodica, ali i dvoje mladih koji nisu spremni da odustanu od te iste ljubavi. Romeo i Julija se odlučuju na neki način očajnički potez veoma nesvjesno, dovodeći jedno drugo u poziciju da radi ljubavi izgube svoj ovozemaljski život. Šekspir je uspio da prikaže ljubav koja će uspjeti da dostigne svoj vrhunac I svoje savršenstvo tek kada napusti ovaj svijet, što sam na samom početku teksta i pomenula.

Dvije kuće, obje čašćene i slavne

U svoj Veroni, gdje se radnja zbiva,

Zapodjenuše borbu s mržnje davne,

Što mnogoj krvi strašnoj bješe kriva.

Iz krila, mržnjom zadojenih ružnom,

Dva zaljubljena srca iznikoše,

Što smrću svojom nevoljnom i tužnom

Otacâ ljutu kavgu razvrgoše.

Smatrate li da i danas postoje nemoguće ljubavi, ljubavi koje može da spriječi neko ili nešto? Takođe me zanima, šta su spremni ljudi da učine za ljubav u današnjem vremenu? Da li od ljubavi treba odustati?

Laza Kostić i Lenka Dunđerski

Da bih uopšte uspjela da govorim o ljubavi između Laze Kostića i Lenke Dunđerski, na samom početku moram pomenuti pjesmu Santa Maria Della Salute, na osnovu koje (iako je pjesma u pitanju), su rađene mnoge predstave. Ljubav između njih dvoje je takođe nemoguća, ali odnos između ovih ljubavnika nema nikakve sličnosti sa već pomenutim ljubavnim parovima. Glavni motiv u pjesmi jeste motiv preminule drage, kojoj se Laza Kostić kroz snove obraća, govoreći joj da će doći vrijeme da budu zajedno na “onom” svijetu. Prikazuje se ljubav koju je pobijedila mudrost i razum ali koja je upravo uspjela da dokaže da je razum ustvari ludost i da u dvoboju između razuma i srca jedini pravi pobjednik mora biti srce.Međutim ovoj ljubavi se Laza Kostić nije bio spreman prepustiti. Samu krajnju tačku apokaliptičnog sloma izaziva smrt drage koja je bila jedino svjetlo u čitavom tom tamnom i crnom svijetu razuma.

Pomrče sunce, večita stud

Gasuše zvezde, raj u plač briznu

Smak sveta nasta i strašni sud

o, svetski slome,

o strašni sude,

Santa Maria della Salute.

Sam tekst bih završila pitanjem o ljubavi, kako sam ga i započela.

Kako Vi opisujete ljubav? I da li u Vašim razmišljanjima pobjeđuje srce ili razum?