Anton Pavlovič Čehov – Ujka Vanja

Anton Pavlovič Čehov – Ujka Vanja

Čovjek je ono u što vjeruje.

Piše: Tamara Gavrić –

Na današnji dan ( 29. januara, 1860. godine) rođen je Anton Pavlovič Čehov u Taganrogu, ruski pisac i ljekar. Pisao je kratke novele i pripovjetke, a slavu stekao pišući pozorišne komade i drame od kojih su najpoznatije Galeb, Ujka Vanja, Tri sestre i Višnjik. Čehovu je strast bila književnost,ali je po profesiji bio ljekar, pa kako ističu mnogi izvori, nesebično je volio da pomaže ljudima nekad i bez ičije pomoći, sam.

Kako je Čehov zavolio književnost, drame i pozorišne predstave, a kako medicinu?

Prva ljubav prema pozorištu i književnosti javila se odmah nakon gledanja prve predstave u svom životu, nakon koje Čehov sa svojom braćom počinje da priprema svoje predstave za roditelje i komšije. Međutim ljubav prema medicini, kao njegovom pozivu javila se nešto kasnije, i to kada je na izletu sa svojim školskim drugom dobio upalu trbušne maramice. Tada, njega koju je pružao ljekar mu je prijala, pa je i sam poželio da pomaže drugim ljudima.

A. P. Čehov, 1902.

Gdje je A.P. Čehov studirao i zašto mu pored imena nikada nije stajao prefiks dr?

Čehov je upisao medicinski fakultet u Moskvi, ali veliki grad i promjena mu nisu prijali. Takođe, smatra se da ni studije nisu ispunile njegova očekivanja, tj. da nisu bile onakve kakvim ih je on zamišljao. Uprkos tome, on je uspio da položi sve ispite, ali nikada nije predao diplomski rad,i iz tog razloga pored imena mu nije stajao prefiks dr.

Nezavisno od toga, on se uvijek bavio medicinom, a svoj rad nikada nije naplaćivao siromašnima. Sebi je odredio cilj da će se kad tad vratiti u svoj rodni grad, što je i uradio, iz tog razloga on predstavlja simbol grada Taganroga. Dok je radio kao doktor, uporedo je pisao priče i prodavao ih. Sav taj rad i umor, brzo je uspio da mu izazove zdrastvene probleme, pa je vrlo rano dobio ozbiljne simptome tuberkoloze.Ali to ga nije spriječilo da nastavi sa takvim životom,životom bez odmora. Godine 1886. objavio je knjigu Šarene pričena čijim se koricama prvi put pojavilo njegovo pravo ime. Čitaoci u Moskvi su bili oduševljeni, a odmah nakon nje objavljena je i zbirka priča pod naslovom U sutonu, Stepa i Medved. Nakon nekog vremena, potovanja po Evropi, pisanju o raznim životnim okolnostima, Čehov u Moskvi u umjetničkom pozorištu upoznaje mladu glumicu Olgu Leonardovu Kniper u koju se zaljubljuje i koja mu postaje supruga 1901. godine. Međutim, bolest je sve više napredovala, pa mu je stanje dodatno pogoršala i vijest da su on i njegova žena izgubili dijete u toku njene trudnoće. Intreresantan detalj je da Čehov nije volio da piše dok je u inostranstvu, a u poslednjim trenucima svog života koje je proveo sa suprugom, umjesto kiseonika tražio je čašu šampanjca koju je popio i preminuo. Sahranjen je u Moskvi pored svog oca, a sahrana je prošla bez mnogo buke, baš kako je sam Čehov tražio.

Drama Ujka Vanja u sebi sadrži osobine više tipova drame u užem smislu ( psihološku, lirsku, impresionističku i dramu atmosfere), međutim kada je usko određujemo, možemo reći da je ovo drama atmosfere u pravom smislu te riječi. Čehov kao dramski pisac ne opisuje događaj već isključivo čovjeka sa svim svojim duševnim svijetom, atmosferu koja nastaje u određenim situacijama i dodir ljudskog karaktera sa svojom sudbinom. On opisuje atmosferu koju odlikuju mirni tonovi, jednostavan govor, specifičan miris i tišina. Dramska priča se odvija na ruskom selu, u kući penzionisanog profesora univerziteta Serebrjakova. Razvijena je u četiri čina, ali je vremeski okvir sužen da kažemo na jedan dan. U drami nema radnje u pravom smislu te riječi, zaplet i rasplet naslućujemo a u samoj osnovi priče je nesporazum. U drami nemamo snažne dramske tokove i prekrete. Drama počinje mirno svakodnevnom replikom o čaju, a završava se još mirnije, replikom ,,Odmorićemo se”. U drami se međutim, mnogo toga događa, zapliće i raspliće, dešavaju se raskidi, oslabađanje od lažnih nada, tragična otrežnjenja. Osjećanja se smjenjuju neočekivano brzo, kao i preokreti u radnji.

Kratak opis glavnih likova drame:

1. Ivan Petrovič Vojnicki (ujka Vanja), čovjek koji je nesrećan zbog svoje porodične neostvarenosti. Čitav svoj život je posvetio brizi o Sonji i Serebrjakovu i kaje se zbog toga. Očekuje Jeleninu naklonost ali shvata da u njenom srcu samo mjesta ima za Astrova.

2. Aleksandar Vladimirovič Serebrjakov, čovjek koji sa svojom sadašnjom ženom život provodi na imanju svoje prve žene. Veoma je sebičan i ne primjećuje da su svi oko njega nesrećni i neispunjeni, ali na selu živi jer je u penziji i nema novca na život u gradu, život na kakav je navikao.

3. Jelena Andrejevna, je lijepa i mlada supruga Serebjakova. Ima osjećanja prema Astrovu i prisustvo supruga joj ne prija ni najmanje. Ona u svom životu se ne bavi ničim, ne radi ništa i živi potpuno ,,parazitski”.

4. Sofija Aleksandrovna – Sonja, je najnesrećniji lik u drami. Plemenita žena koja je osjećajna ali svjesna svoje ,, ružnoće”, pa njena potreba za ljepotom joj stvara nervozu i lose mišljenje prema maćehi Jeleni. Ima osjećanja prema Astrovu, ali je on prema njoj ravnodušan.

5. Mihajlo Ljvovič Astrov, je napustio grad i došao u selo da radi. Zaljubljuje se u Jeleninu fizičku ljepotu, ali je svjestan da to nije ljubav.Svjestan je Sonjinih osjećanja prema njemu, ali ne želi sa njom ništa da ostvari u tom pravcu.

Kakav je kraj drame?

Na samom kraju drame Jelena i Serebrjakov se pakuju i odlaze, pa odlazi i Astrov. Na imanju se sve vraća u normalu, Sonja i Vojnicki ostaju sami, nesrećni i nezadovoljni svojim životom.

Da li je kod nas u Crnoj Gori bilo dramatizacije ove drame?

Detalj iz predstave “Providenca” (Foto: Radio Dux)

Da. Jedna od dramatizacija, rađena je u produkciji tivatskog Centra za kulturu. Pisanjem teksta se prihvatio Stevan Koprivica, režijom Egon Savin, a kostimograf je bila Jelena Stokuća. Ova dramatizacija je ustvari Koprivičina prerada teksta A.P. Čehova, Ujka Vanja, na neki bokeški način. Napravljen je novi dramski predložak lociran u Boki Kotorskoj tridesetih godina prošlog vijeka. U predstavi su igrali Nebojša Ilić, Vojin Ćetković, Ana Vučković, Mladen Nelević i Jelena Petrović, Dubravka Drakić i Dejan Đonović. Predstava pod nazivom Providenca, odigrana je 20.7.2014 godine u Tivtu.

Message
x