– Autor: Tamara Gavrić –

Predstava „Ifigenija“, po Euripidovoj „Ifigeniji u Aulidi“, rađena u produkciji Centra za kulturu Kolašin sa koproducentima Centrom za kulturu “Vojislav Bulatović – Strunjo” Bijelo Polje i NVO “Korifej teatar” iz Kolašina, izvedena je u Nikšićkom pozorištu u petak, 22. oktobra. Režiju i adaptaciju predstave potpisuje Zoran Rakočević, a u predstavi igraju: Una Lučić, Jelena Đukić, Đođije Tatić, Petar Novaković, Moamer Kasumović, Anđelija Rondović, Ognjen Sekulić, Bojan Peko Minić, koji je uradio i muziku za predstavu.

O pomenutoj predstavi za naš portal uspjeli smo da  razgovaramo sa glumcima Bojanom Pekom Minićem i Moamerom Kasumovićem, što Vam u nastavku prenosimo u cjelosti.

Kako biste publici približili Vašu ulogu u samoj predstavi?

Bojan Peko Minić: Moja uloga u predstavi je spoj i oličenje više ustaljenih funkcija koje obično nalazimo u antici, na trenutak sam i starac od povjerenja i glasnik i hor i prijatelji i rob, suštinski čovjek oko kojeg se stvari dešavaju i koji to sve prati, ali ćuti o tome dok se ćutati može. Moj lik prati sva Agamemnonova premišljanja, bunila, sve odluke i gaženja tih odluka. Kad nijesam verbalno aktivan na sceni, sjedim u ćošku i sviram, nekad dajući atmosferu dešavanjima oko sebe, nekad praveći sebi atmosferu, zabavljam uho dok okom pratim tokove života kraljevske porodice.

Kakva je poruka same predstave, a kakva saradnja sa ostalim glumcima?

Bojan Peko Minić: Mi smo tu svi smrtnici ostavljeni sami sebi, kod Ifigenije nema “deus ex machina” postupka, niko za nas neće napraviti odluku, nema “neočekivane sile koja se iznenadno pojavljuje i rešava stvar”, po tome se ona razlikuje od priča koje pričaju Eshil ili Sofokle, pa i Euripid u pojedinim djelima (pomenimo samo Medeju kao primjer), bogovi su u pozadini i možda jesu uzrok problema, ali rješenje sigurno nijesu. Sviđa mi se kako je Zoran Rakočević, reditelj, osmislio i postavio predstavu (uostalom, svi ostali na sceni su profesionalci, nema tu mnogo širenja priče ako su oni zadovoljni, a jesu), oslikava se sasvim dovoljno antike i sasvim dovoljno savremenog svijeta da svima bude jasno šta je poruka djela, podjednako onog na papiru i ovoga na sceni.

Kako ste zadovoljni samim odzivom publike i utiscima iste?

Bojan Peko Minić: Igranje u Nikšiću dolazi nakon nekoliko ranijih igranja po Crnoj Gori i mislim da se na sceni vidjelo da likovi i glumci u tih sat vremena srastaju u jedno, što je u neku ruku i poenta teatra, nijesam imao priliku da “bečnem” publiku u toku trajanja predstave, ali sam pri poklonu vidio da je odziv bio prilično dobar, a po tišini u publici i u onim momentima dok se na sceni odigravaju neki odnosi i slike koji nijesu baš svakodnevni u našem pozorištu, vidi se da je u pitanju kulturna publika, navikla na savremeni pozorišni izraz i to pozdravljam.

Koji su Vam planovi za budućnost što se tiče igranja?

Bojan Peko Minić: Ifigenija i dalje živi, ubrzo igramo u Herceg Novom, a i nakon toga su izvjesna i druga igranja, tako da vjerujem da smo prešli tek mali dio životnog puta ove predstave.

Možete li nam reći nešto više o Vašoj ulozi u predstavi? 

Moamer Kasumović: U predstavi igram Ahila, jednog od grčkih kraljeva koji zajedno sa ostalima čeka pohod na Troju. Ahil je polubog, nije obični smrtnik pa u našoj predstavi personificira dijete današnjeg olirgaha, nekoga kome je sve na pladnju došlo, neko ko ne zna za bijedu i koji je ne razumije. On je neko kome je eptatija poznata kao definicja, ali u praksi je nema. On je neko ko je realno virtuelan.

Koliko dugo ste radili na predstavi, prije same premijere?

Moamer Kasumović: U pitanju je par mjeseci rada. Počeli smo rad na predstavi tokom restrikcija koje su uvodjene zbog pandemije, tako da su nam i one diktirale tempo i ritam rada. Mislim da smo bila prva premijera u Crnoj Gori koja je nastala tokom pandemije. 

Da li igranje na daskama što život znače, pred publikom iz Bijelog Polja (Vašeg rodnog grada) u Vama budi neku posebnu emociju? 

Moamer Kasumović: Mislim da uvijek imam najvecu tremu kada igram pred mojim Bjelopoljcima. Tu sam odrastao, tu su mi prijatelji, rodbina, a oni znaju biti najveci kritičari. Bijelo Polje je poznato kao pozorisni grad i kao neko ko ima vrlo obrazovanu pozorisnu publiku. 

Koji su Vam planovi što se tiče broja igranja u narodnom periodu? 

Moamer Kasumović: Sve zavisi od mjera i obaveza svih nas koji smo angazovani u predstavi. Poslije igranja u Nikšiću, idemo u Herceg Novi, pa dalje. Nadam se da cemo igrati sto više i da se necemo zadrzati samo u Crnoj Gori sa igranjima, već da cemo imati priliku da idemo i dalje. 

Šta biste poručili publici, po čemu se ,,Ifigenija” izdvaja od ostalih predstava?

Moamer Kasumović: Sam koncept predstave je drugačiji, moderan i hrabar. Tekst je osavremenjen i Ifigenija prica pricu o nama danas i ovdje. Jako je aktuelna, jer govori o ljudima kojima je samo moć bitna i koji su za tu moć i vlast spremni da žrtvuju i vlastito dijete.