– Autor: Darko Šćepanović –

Kada se vanvremenski talenat za glumu pomiješa sa prepoznatljivim italijanskim šarmom, stilom i elegancijom, kao proizvod se dobije, ne samo čovjek, već – remek djelo. Jedan od takvih bio je i bard italijanske kinematografije – Marčelo Mastrojani.

Marčelo Mastrojani, rođen je 24. septembra 1924. godine, u malom selu Fontana Liri, u provinciji Frozinone, u regiji Lacio (Italija). Mastrojani ima više od 120 uloga u raznim filmovima. U svojoj dugoj i bogatoj karijeri nastupao je i na pozorišnim daskama, tumačeći likove iz djela Vilijama Šekspira, Karla Goldonija, Antona P. Čehova, Tenesi Vilijamsa itd.

Za život kao na filmu potrebno je samo jedno – ogroman rad. U tom pravcu, Marčelo Mastrojani je vrlo posvećeno i istrajno otkrivao sve čari glumačkog zanata, ne sluteći da će njegovo ime obilježiti ne samo italijansku, već i svjetsku kinematografiju XX vijeka. Od svoje prve uloge u filmu „Jadnici“ (I miserabili) iz 1948. godine pa sve do 1960. godine, Mastrojani je marljivo oštrio svoj glumački dar te na sebe jasno skrenuo pažnju tadašnje javnosti. A onda je počela magija! Marčelo upoznaje slavnog italijanskog režisera Federika Felinija i od tada nastupa „la dolce vita“ za sva vremena.

Velika je istina da važne susrete duše planiraju i mnogo prije nego se sami ljudi sretnu te tako, iz saradnje Mastrojani – Felini, proizašao je set vrsnih filmskih ostvarenja i to: „Sladak život“, „Osam i po“, „Rim“, „Grad žena“, „Ginger i Fred“, „Intervju“.

Ipak, posebno se izdvaja film „Sladak život“ (La Dolce Vita) iz 1960. godine koji je katapultirao ovaj dvojac filmskih umjetnika do neviđenih visina i postao apsolutni hit u Evropi tog vremena. Štaviše, čini se da Mastrojani do posljednjeg daha nikada nije ni napustio ulogu iz ovog filma pošto ga je u vlastitom životu često pratila aura tog vrhunskog ostvarenja iz svijeta „sedme umjetnosti“. „Sladak život“ i uloga Marsela Rubinija, tabloidnog novinara, donijeli su mu status ikone stila, velikog šarmera i miljenika ljepšeg pola. U svijetu filma ali i van njega, signore Mastrojani je postao mjerna jedinica za uspjeh, popularnost i izgled jednog muškarca koji zna šta hoće.

Poznato je da je sa glumicom Sofijom Loren igrao u čak 14 filmskih djela tokom dvije decenije saradnje, što ih je svrstalo u red najuspješnijih i najdugovječnijih filmskih parova u istoriji filma.

Londonski dnevni list „Tajms“ proglasio ga je za „najvećeg od svih italijanskih glumaca“. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, između ostalog i nagrade Britanske filmske akademije, zatim nagrade za najboljeg glumca na Kanskom festivalu, a dva puta je nagrađivan „Zlatnim globusom“. Osim toga, od 1998. godine na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji dodjeljuje se nagrada za najboljeg mladog glumca/icu nazvana po njemu.

Čuvena Fontana di Trevi, u kojoj je ovjekovječena sva slast „Slatkog života“, još i danas sjetno šapuće, nekim noćnim pticama Rima, o njegovim koracima, a iznad „Vječnog“ grada zauvijek će sijati njegova zvijezda kao jasan putokaz novim, mladim nadama italijanske filmske umjetnosti kako treba zaslužiti slavu, a ostati istinski gospodin.

19. decembra 2021. godine navršilo se tačno dvadeset pet godina otkako je Marčelo Mastrojani odigrao svoju posljednju ulogu na životnoj pozornici, preminuvši od karcinoma pankreasa u 72. godini, u Parizu.