Izvor: Pobjeda

– Autor: Ivona Čović Jaćimović –

Baš tada (2003), kada se na ruševinama ratnog vremena, sporo i bez pravila počeo graditi novi sistem vrijednosti, dogodila mi se uloga Karoline, u predstavi ,,Karolina Nojber“, diplomski rad, tadašnje klase Bora Stjepanovića. Nakon aplauza u Zetskom domu, otišli smo na Sterijino pozorje, gdje smo u konkurenciji mladih osvojili prvu nagradu. Još pamtim Karolinine riječi kojima se strasno suprotstavlja ideološkom protivniku Hansvurstu koji je, takođe strastveno, zagovarao ideju da umjetnost služi za zgrtanje novca. Još mi u ušima odzvanjaju Karolinine riječi:

„Naš narod je prost, treba ga obrazovati. Kad naš narod bude razlikovao Kairosa od Karijesa, krenuće stazama slave, ali ne ratne slave, ne slave novca, već slave unutrašnje veličine“.

Omamljena glumom i početkom karijere, vjerovala sam da u procesu traganja za vrijednostima ,,unutrašnje veličine“, pozorištu pripada ,,staza slave“. Da pozorištu pripadaju ljudi bez mrlje, politikantstva, bahatosti, uličnih manira sa epitetima sitnih uvlakača kao podanicima ovog vremena! Vjerovala sam da pozorištu pripadaju čisti, najbolji đaci, koji umijećem svoje duše i retorike stavljaju umjetnost na pijadestal svih ljepota ovog svijeta.

Danas, dvadeset godina nakon diplomske predstave moje klase, shvatam da je Šobić davno napisao sve o našim današnjim čelnim ,,kulturnjacima“ …,,laži, muti, pravi ime“! Koje su to naše ideologije danas!? Nemam prostora u svom svemiru ni da ih odmaštam! Dok na stranicama portala i novina dominiraju informacije o tome šta se dogodilo pod okriljem minule noći. Oskrnavljeni spomenici i grobovi, paljeni automobili, poruke vjerske i nacionalne netrpeljivosti. Vijesti sa mirisom mržnje se talože. Što više informacija iz mraka, to više navikavanja na ideologiju tame.

Nadležni povremeno otkriju počinioce. Uglavnom se radi o mladim ljudima. Njihovi inspiratori imaju imunitet. Kada isti ljudi godinama ponavljaju iste riječi, oni za svoje konzumente postaju idoli, ideolozi. Oni šalju mlade ljude u tamne noći. Oni do perfekcije znaju da su zločini produkt ideologija, a ne pojedinca.

Ali, oni i dalje uporno navijaju za Karolininog ideološkog protivnika Harsvursta, koji iz grla bijela zapomaže: ,,Narod je publika, a publika je novac“.

Kud plovi ovaj brod? Spirala mržnje ima svoj pravac!

Na jesen, naša đeca kreću u škole! Možda bismo kao roditelji bili spokojniji kada bi naša đeca na prvoj stranici Bukvara ugledala naslov ČOJSTVO.

Nažalost, to se neće desiti. Dužnost nas roditelja je da đeci poklonimo ,,unutrašnju veličinu“ riječi ČOJSTVO, kao branu od manipulacija krvavim ideologijama.

Da nam đeca ne samuju. Da dopre vapaj moje generacije iz ,,Karoline Nojber“: ,,Boli mene dupe čiji je otac ubio čijeg oca, pa sad njihova djeca ne mogu da se uzmu“!