U tragediji svaki trenutak je vječnost, u komediji vječnost je trenutak…
Kristofer Fraj (Christopher Fry)
Kristofer Fraj (Christopher Fry, 18. decembra 1907. – 30. juna 2005.) je bio engleski pjesnik i dramski pisac. Najpoznatiji je po svojim stihovnim dramama, posebno poa drami “Dama nije za spaljivanje”, što ga je učinilo glavnom pozorišnom snagom četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća.
Fraj je rođen kao Arthur Hammond Harris u Bristolu, sin Charlesa Johna Harrisa, majstora koji je rano otišao u mirovinu i njegove supruge Emme Marguerite Fry Hammond Harris. Dok je još bio mlad, uzeo je djevojačko prezime svoje majke, jer je, na vrlo nejasnim osnovama, vjerovao da je u srodstvu s reformatorkom zatvora, kvekerkom iz 19. stoljeća, Elizabeth Fry. Usvojio je vjeru Elizabeth Fry i postao kveker.
Odustao je od svoje školske karijere 1932. da bi osnovao “Tunbridge Wells Repertory Players”, koje je vodio 3 godine, režirajući i učestvujući u engleskoj premijeri “Village Wooing” Džordža Bernarda Šoa 1934. godine.
Njegova karijera je počela da cvjeta par godina kasnije. Radio je i na filmskim i televizijskim projektima. Fraj je sarađivao s Denisom Cannan na scenariju za filmsku verziji “The Beggar’s Opera” (1953.), za redatelja Petera Brooka, đe glumio Lorens Olivije (Laurence Olivier). Također je bio jedan od scenarista filma Ben-Hur (1959.) u režiji Williama Wylera . No, bio je bez priznanja za svoje napore na Ben Huru.
U znak sjećanja na njegova postignuća, Bedford Modern School nazvao je novu školsku dvoranu po njemu.