#Muzički april

– Piše: Darko Šćepanović –

Čuveni njemački filosof Fridrih Niče je svojevremeno zapisao: „Bez muzike, život bi bio jedna velika greška“. I zaista, koliko bi životi svih nas bili siromašniji da ne postoji jedna ovakva tvorevina ljudskog duha kakva je muzika. Čak, kad bolje razmislim, korijeni muzike duboki su koliko i čovjekovi. Ta veza je neraskidiva, i trajaće koliko i ljudska vrsta. U ovom opštem globalnom haosu izazvanom aktuelnom pandemijom korona virusa, i muzika je više – manje osuđena na svojevrsni „lockdown“, a mi ljudi postasmo „osvjedočeni svjedoci“ mračne Ničeove filosofeme sa početka teksta.

De facto, umjetnost se suočava sa nikad većom krizom i, mogli bismo reći, „bori se za dah“ kada je riječ o njenom bitisanju u savremenom dobu. Tu sudbinu dijeli i muzika. Kao po naredbi nekog zlobnog dirigenta – sve je stalo. Koncerata klasične muzike, opera i baleta počinjemo da se śećamo sa sentimentom. Ništa bolje nije ni sa slušanjem muzike u diskotekama ili kafićima te se stiče utisak da će zanimanje „di-džej“ postati relikt davno prošlog vremena.

Međutim, u DNK nas homo sapiensa snažno je utkana ideja o borbi za preživljavanjem. Brzo smo osvijestili onaj dio sebe koji je ljudsku vrstu i održao kroz milenijume postojanja – sposobnost prilagođavanja. Posvećeni muzički poslenici širom planete našli su načina da svoju umjetnost otrgnu od tame zaborava koji joj je ozbiljno prijetio i time potvrdili onu veličanstvenu krilaticu Viktora Igoa da „ovaj svijet ne vuku lokomotive nego ideje“. Brojni su primjeri i sa crnogorske muzičke scene koji to potvrđuju. Prošlog ljeta, kada su nam dani, mahom, bili ispunjeni brojanjem zaraženih, oporavljenih i preminulih sugrađana/ki od posljedica korona virusa, śetimo se samo članova Međunarodnog festivala KotorArt, koji su na fantastičan način izveli nezaboravan nastup, pa čak i iz barki uveseljavali publiku duž cijelog Bokokotorskog zaliva uz slogan „Kada već grliti ne možemo, ko kaže da voljeti ne smijemo?“ Takođe, pjevač Danijel Alibabić je mini – koncertima sa svoje terase, iz večeri u veče oduševljavao komšije izvodeći dobro poznate stare i nove hitove domaćih i svjetskih izvođača i tim činom besprekorno unosio pozitivnu energiju u domove zabrinutih Podgoričanki i Podgoričana. Isto tako, i mnogi drugi crnogorski muzičari\ke održavali su kontakt sa svojom publikom putem društvenih mreža pa, makar i posredno, nesebično dijelili svoje muzičko umijeće sa velikim brojem pratilaca. Nažalost, u nedostatku nastupa, ogromna većina njih je u nezavidnim finansijskim situacijama što toj kategoriji umjetnika stvara velike neprilike po egzistenciju.

Kada je riječ o svjetskoj muzičkoj sceni, bili smo u prilici da se uvjerimo na koji je sve način muzička umjetnost odolijevala korona teroru. S tim u vezi, prevashodno su karakteristični online koncerti mega popularnih muzičkih zvijezda. Posebno se izdvaja koncert slavnog italijanskog tenora Andree Bočelija iz prazne milanske katedrale Duomo koji je cilj imao širenje poruke ljubavi, nade i podrške za izlječenje oboljelih od Covida – 19. Takođe, i drugi muzičari širom svijeta su virtuelnim koncertima „okupljali“ publiku kao što su David Geta, Bruno Mars, Ed Širan itd. Istovremeno, ni poslenici klasične muzike nijesu bili bez odgovora na novonastalu epidemiološku situaciju pa je tako bečki filharmonijski orkestar, krajem prošle godine, održao četiri koncerta na Dalekom istoku – u Japanu. Za zemlju đe je svijest o značaju kulture za čovječanstvo visoko razvijena, ni ovakvi otežani uslovi poslovanja, nijesu bili prepreka u ostvarivanju širenja poruka humanosti, koje su svakome od nas, prijeko potrebne.

Vremena i prostori će se mijenjati ali će čovjek i muzika uvijek biti jedno. Muzika u doba korone je učinila da ovu umjetnost još više zavolimo i nakon korone. Vjerujem da nas je ova planetarna katastrofa „opametila“ u shvatanju istinskih životnih vrijednosti, a sadržaji iz oblasti kulture se, definitivno, svrstavaju u taj red. Zato parola: „Muzika kao vakcina!“ protiv svih korona i onih koje će tek doći.